David Mitchell (Asymptote Journal): As a writer I can be bad, but I can't be wrong. A translator can be good but can never be right. Translators are jugglers, diplomats, nuance-ticklers, magistrates, word-nerds, self-testing lie detectors, and poets. Translators rock.
Nedavno sam provela četiri tjedna u rezidenciji Društva hrvatskih književnih prevodilaca, od 15.10 do 14. 11. 2024. I nisam samo boravila u Zagrebu dok sam bila rezident, već sam imala sjajnu priliku da se priključim delegaciji DHKP koja je išla na beogradske prevodilačke susrete, BEPS, što se taman podudaralo s početkom mog boravka u Zagrebu.
Dok sam bila u rezidenciji, bila sam pozvana dva puta da govorim studentima i profesorima na Filozofskom fakultetu. Prvi put sam održala predavanje: “Wearing many hats: Literary translation, War crimes translation, Negotiating the literary translation industry” gdje sam govorila o raznim vidovima svog rada kao prevoditeljice.
Drugi put sam vodila trosatnu pred-konferencijsku radionicu “On translating dialect” uoči konferencije koja je slavila 90. rođendan Anglistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Prvo sam iznosila primjere vlastitih prijevoda tekstova napisanih dijalektom, a onda sam zadala sudionicima radionice zadatak da prevode s engleskog na hrvatski dvije stranice iz memoara Anything Can Happen Georgea Papashvilyja, američkog autora gruzijskog podrijetla koji je stigao u SAD 1930.-ih godina. Memoar je vrlo duhovit, a napisan je krnjim engleskim – što na engleskom zovemo: broken English. Sudionici su se okušali tim prijevodom na vrlo različite načine i vodili smo živahan razgovor o njihovim raznim pristupima.
Skoro je svake večeri u Zagrebu bilo promocija, književnih večeri, razgovora o prevođenju i o književnosti, a na kraju, i Interliber — sajam knjiga na Zagrebačkom velesajmu, gdje je bilo moguće pregledati cjelokupnu tekuću nakladničku djelatnost u Hrvatskoj.
A najviše mi je značilo za vrijeme mog boravka to što sam imala bezbroj prilika družiti se s autorima čija sam dijela prevodila, kao što su Ivana Bodrožić, Nada Gašić, Saša Ilić, Damir Karakaš, Robert Perišić, Vladimir Pištalo, Ivan Sršen, Tomica Ščavina, Espi Tomičić, i Martina Vidaić.
A naročito mi je bilo drago naći se s bratom Dubravke Ugrešić i sa sinom Davida Albaharija, budući da sam prevela brojna djela i Albaharija i Ugrešić a njih više nema.
Nedavno je objavljen moj prijevod romana Proslava Damira Karakaša u SADu i Velikoj Britaniji (na engleskom: Celebration), a dok sam boravila u Zagrebu početkom studenog je prikazan film na Zagreb Film Festival snimljen po romanu pa sam imala dragocjenu priliku gledati film skupa s autorom Damirom Karakašem. I počašćena sam bila pozivom Roberta Perišića da sudjeljujem u razgovoru u Klubu Močvara s autoricom Marijom Andrijašević.
Zagreb se još uvijek oporavlja od zemljotresa 2020., i sama zgrada DHKP ureda i rezidencije je u intenzivnoj fazi renovacije. Šetala sam se po Donjem Gradu za vrijeme boravka da pratim kako se grad revitalizira. Ima primjera uspješnog obnavljanja kao, naprimjer, jedan prekrasan ulaz na Palmotićevoj ulici koja me je oduševila:
Comments