U ZAGREBU (jedan vrlo kratak esej ili neizbježni patetični ja, ja i ja)
STANJE
Prvi put sam u Zagrebu na dužem rezidencijalnom boravku kao književna prevoditeljica. Zagreb je vrlo lijep grad, ali još uvijek ranjen grad – obnova grada nakon potresa 2020. traje dugo, polako. Unatoč svim arhitektonskim pukotinama i kritikama njegovih stanovnika, uživam, otkrivam, doživljavam ovaj prelijepi grad. I imam pravo fokusirati se na starinsku i univerzalnu ljepotu duha, stilova, slojeva, ljudi, pulsa Zagreba krajem lipnja i početkom srpnja 2024. godine. A pravo na eskapizam (u mom slučaju konstruktivni eskapizam) i ljepotu nema nikakve veze s kriterijima i isključivošću buržoazije, već samo s prirodom, duhom, potrebama i životom čovjeka i ljudi.
Pješice – od Gornjeg grada do Donjeg grada – cjelodnevne impresionističke šetnje nakon 3 sata dnevnog prevoditeljskog rada. Od Botaničkog vrta do Mirogoja, od Krležine spomen-kuće do Arheološkog muzeja, od Željezničkog kolodvora do Meštrovićeva paviljona: starogradske slike i krajolici, domaći i strani turisti, Nepalci u Šparu i Pakistanci na biciklima – brza dostava hrane. Knjižnice i čitaonice, kavane i tržnice, točeno pivo i okruglice od kukuruznog brašna s kuminom... nema snobizma, u Zagrebu se lijepo-dobro živi.
Stanje budnosti u pokretu i otkrivanje/ponovno otkrivanje grada znači – osobnu regeneraciju duha i tijela.
U Jurjevskoj (foto Ivanka AB)
PRIJEVODI DRAMSKIH TEKSTOVA
Dok sam u Zagrebu, prevodim 3 dramska teksta mladih autora iz Hrvatske (Ivana Vuković, Filip Jurjević, Anita Čeko)... Nakon niza izvrsnih kazališnih predstava na Showcase hrvatskog kazališta 2017. i 2023., suradnje s ITI Hrvatskim centrom, međunarodne dramske kolonije u Grožnjanu 2019. te čitanja uvijek dobrih autora i dramskih tekstova suvremene hrvatske drame, privukao me izazov prevođenja ovih mladih autora na makedonski – jer vjerujem u žestinu arhaične faze autora, u entuzijazam početaka, u iskrenost proboja – želje-dokazivanja i truda u struci dokle god se profesionalno uspije unatoč svim neuspjesima i preprekama kontinuiteta.
Razgovor u Goethe Insitutu Zagreb - Ivanka Apostolova Baskar, Anita Čeko, Ivana Vuković, Filip Jurjević
Ja sam nerealizirana glumica i izvođačica bez kompleksa – drago mi je da sam se zapravo razvila u polju nekoliko zakulisnih profesija u kojima se osjećam kao kod kuće i ugodno – jer sam aktivni introvert. I to mi jako odgovara – tu sam slobodna – slobodna u svojih nekoliko profesionalnih identiteta – prevoditeljica, urednica, kreativna producentica, vizualna dramaturginja... u naizmjeničnosti.
Kad prevodim dramski tekst – čitajući tekst – doživljavam ga kao čitatelj-prevoditelj i kao kazališni praktičar, ugnijezdim se u strukturu, uvučem se pod kožu stila, hodam po dijalozima, vizualiziram likove, slušam glas stihova te poštujem autora u delikatnom procesu prevoditeljske transformacije i metamorfoze.
Poštovanje (svjesno), poštovanje (podsvjesno), poštovanje (nadsvjesno) i puno razumijevanja drame i autorstva – da bismo potom otvorili beskrajnu slobodu raznih svjetova u dramskom originalu, koji prijevodno pretačemo u jezični svijet posebnosti našeg materinskog jezika.
Književnošću promičemo dramu da se ne zaboravi kao nesretna – neuprizorena drama (dramaturgija) (redovna praksa u zemlji iz koje dolazim).
...
EPILOG
Ja sam moderan-staromodan napjev i ne volim slijepu ulicu suvremenog, iako sam dio duha, suvremenog vremena u krizi.
Na Mirogoju (foto Ivanka AB)
ZAHVALNOST
Iskrenu zahvalnost dijelim Željki Turčinović i Nini Križan iz Hrvatskog centra ITI koje su objavile dramske tekstove na engleskom jeziku u časopisu Kazalište (Projekt New Stages) 2022. godine i povezale me s autori(ca)ma.
Veliko hvala talentiranim autorima koji su prihvatili moju inicijativu za prevođenje i suradnju.
Hvala Goethe Institutu Zagreb koji je podržao našu javnu tribinu 5. srpnja 2024.
I opet dijelim svoju posebnu ZAHVALNOST divnima Vlatki i Eriki koje vode i rukovode ovim prekrasnim i vrlo važnim rezidencijalnim projektom za književne prevoditelj(ic)e – one su superinspirativne žene.
– Napisano iz perspektive Ivanke Apostolove Baskar – prevoditeljice, urednice, producentice, vizualne dramaturginje, umjetničke antropologinje, voditeljice video kazališnih projekata, autorice stripova, gostujuće profesorice... uf, i već sam umorna od svojih transformativnih profesionalnih identiteta.
(Skopje/Zagreb 2024.)
Iz Muzeja grada Zagreba (foto Ivanka AB)
Comments